Prema SZO anskioznost odlikuje osećanje teskobe, nemira, uplašenosti pa sve do panike, uz unutrašnju napetost i utiska da će osoba “pući”. Sve učestalije ljudi na svaki nemir koji osete(a ne osveste) sebi pripisuju dijagnozu anksioznosti, i na taj način su sebe utešili jer znaju šta im je.

Uobičajno nervozu doživljavamo prilikom bitnih životnih događaja, samim tim poznajemo i njen uzrok. Nervozu koju osetimo a ne znamo uzrok pripisujemo “bolesti” – anskioznosti.

Moraću vas razočarati, ali ta vaša anksioznost nije bogom dana, tj.nastala sama od sebe. Okidač postoji ali je nevidljiv. Okidač je u vama, u vašoj psihi, duši, u svim onim stvarima kojim ne želite da se bavite, koje gurate pod tepih, a kada ni tamo više nema mesta oni se ispolje u vidu fizičkih simptoma i…tada shvatate da nešto nije u redu. “Lupite” sebi dijagnozu, popijete nešto za smirenje, i na taj način ste stavili flaster preko otvorene rane koja samo što se nije inficirala.

Nova vrsta anksioznosti, navedena u naslovu, sve češće biva uzrokovana društvenim mrežama koje su uzele primat svake socijalne interakcije. Ljudi previše pažnje i vremena posvećuju svom Online “imidžu”. Mere se fotke, postovi, lajkovi, a sve u cilju da se postigne lična validacija. Dobili tu potvrdu ili ne, u svakom slučaju ste u problemu. Kako to projektovati na realni svet, u situacijama gde su ti ljudi fizički prisutni, kada ste u njihovom društvu? E tada nastaje rascep koji vas vodi u “bolest”.

Takođe, putem društvenih mreža stvaramo iskrivljenu sliku o drugim ljudima. Mislimo da ih poznajemo jer ih revnosno stokujemo, alii… Pogledajte sebe prvo. Da li ste VI ti sadržaji koje plasirate? Uvek ste nasmejani, doterani i na IT mestima?! Hm…ne bih rekla.

Da bi ste vodili “normalan” život i da ne biste tonuli u bolest i beznađe, za početak promislite o ovome a potom izađite iz net iluzija i vratite se zdravom poimanju sebe, drugih ljudi i života uopšte.

Izneverovana