Lep oktobarski dan. Sunce. Grad vrvi od naroda. Bašte kafića popunjene do poslednjeg stola, osobama u zimskim jaknama i tamnim naočarima. Meni je naravno hladno i za čavrljanje sa prijateljicom ipak biram zatvoreni lokal sa uključenim grejanjem.

Naručujemo kafu i krećemo sa prelistavanjem najbitnijih događaja u proteklom periodu. Stičem utisak da smo kao naslovna strana dnevnih novina koja kupcima nudi mali uvid u ono što se iza listova krije. Oko nas je masa ljudi ali glasova nema. Oni su više zainteresovani za sadržaje svojih telefona nego za osobu koja sedi naspram njih, sa kojom su i došli.

Kako vreme odmiče, tako i sadržaj našeg razgovora postaje dublji, značajniji. Obe se rado hvatamo teme neuspešnog pronalaženja partnera, a vreme nam je zar ne… ?

Prvo prelistavamo ponudu… Slažemo se da je oskudna. Ispitujemo faktore koji govore u prilog našoj konstataciji. Potom prisećanje na bivše i neozostavno “Da, ali…” sa argumentima šta nam nije odgovaralo kod njih i razloga zbog kojih to nije funkcionisalo. Nakon toga, hipotetički pregled kada bi uspele da ga pronađemo koje su najverovatnije prepreke na putu do happy end-a.

U jednom trenutku setih se svoje misli od pre par dana i reših da je adekvatna za datu temu. Naime, po mom mišljenju i iskustvu, muškarci od svoje devojke očekuju da im upotpuni sliku o njima samima. Da li to znači da ona služi da im nahrani sujetu ili komplekse, to ne znam. Ono što znam je sledeće:treba mi domaćica(koja će biti vezana za kuću) ;treba mi prep*čka(da je šetam gradom) ;treba mi fina i povučena(neće da me vara) ;treba mi devojka koja nema veliko društvo(za nju postojim samo ja) ;devojka sa dobrim porodičnim pedigreom/ugledom; “jednu si*atu, molim! “(ili sa oblinama/mršavu/crnku)… I tako u nedogled.

Jeste da deluje površno, ovako nabrojano, ali zamislite se! Analizirajte neki slučaj iz svoje okoline. Zar nemaju neki kompleks koji se devojkom treba nadoknaditi? Nije samo Edipov, to se vazda podrazumeva.

Nakon digresije iznela sam joj pitanje na koje ni sama nisam imala spreman odgovor u tom trenutku, a možda ni sada.. “A šta mi njima ima da ponudimo?”. Konkretno, dve devojke koje za sebe smatraju da su prilično ostvarene LIČNOSTI. Činjenica je da posedujemo neke od navedenih karakteristika ali ne samo i isključivo jednu, već sklop, oformljeni paket. Ne mogu se uklopiti velike grudi i visoko obrazovanje, ili domaćica koja stremi nezavisnosti. Te stvari ne idu jedna s drugom, potreban je stereotip u svoj oskudnosti mogućoj.

Nastala je tišina i duboko razmišljanje. Nikada se nismo to zapitale iako smo previše puta tražile sebi nedostatke koji bi opravdali izuzeće naše kandidature za posao nečije devojke. Nalazimo da nudimo osnovne stvari-podršku, sigurnost, ali uviđamo da odgovor nije tako jednostavan i da zahteva više truda i preispitivanja.

Pa uredno bi bilo da se sve zapitamo šta je to jedinstveno što možemo ponuditi, a ne da tražimo sebi “mane” koje bi trebalo promeniti!

Izneverovana