Sigurna sam da, ne samo moje telo, već sve te pokretne, najrazličitije ljudske figure, su bar u trenutku osetile kraj iako se nije desio. Da smo svi mi na kratko odustali i predali se iako smo i dalje živi, ili bar to mislimo.

Ovaj moj kraj koji sam puno puta osetila, sigurna sam, razlikuje se od onog iskonskog kraja, a opet ni malo se ne razlikuje jedan od drugog i krajeva svih nas koji svakodnevno doživljavamo po jedan. To su svi ti krajevi trpljenja, krajevj skrivanja, krajevi očekivanja, bežanja, krajevi noći, krajevi boljeg sutra, krajevi veza, dijeta, terapija, kredita.. Krajevi svega onoga što stvori tu teskobu i ne mogućnost sledećeg uzdaha, pa on traje kao večnost i čini se kao da je to najteža stvar na svetu. I da, ta najteža stvar na svetu baš je tu sela da odmori, tu na mojim ili vašim grudima, bez pardona i bez pitanja. Nije me pitala dal sam spremna za to, da li mogu da izdržim, dal mi se to sad radi, al gle evo tu je i ne da da dišem. Davi i kinji i bezdušno otima svaki uzdah koji se grčevito bori da prostruji do pluća. I nismo ravnopravni u ovom odnosu i nije fer, nije poslao pozivnicu ni najavu, ni upozorenje.

Al zastanem.

Pa valjda nisam ni ja, nisam se ni ja obazirala kad me ujutru obuzme neki nemir, a ja otvorim prozor i ubedim sebe da je najvažnije što je sunce tu posle dugo vremena. Nisam bila fer ni onda kad sam predveče osećala neku jezu, al sam radije odlazila u šetnju da joj umaknem. I onda kad su mi se oči punile suzama gledajući stare albume, a ja sam se pravila da je prašina od predugo stajanja. I onda kad su odlazili ljudi jedan po jedan, a ja govorila da je to život.

Ja toliko puta nisam bila fer, ne prema njemu, nego prema sebi, dozvolila sam da bežim, da se sakrijem, da klonem, da okrivim nekog drugog, da se pravim da ne vidim, toliko puta, da sam se umorila i da mi treba jedan od ovih krajeva kako bih prestala i zastala. Jedan od ovih krajeva koji više liči na početak nego na kraj, jedan koji je fer i koji u isto vreme ne može više i želi sve više.

Jedan za mene, jedan za teret u zagrljaju i jedan za vas koju još uvek niste spremni i nije vam fer, al on je pametniji od nas i zna da nismo mi za kraj, nego za početak.

A počinje ovako.